Previous Next

ISPRAĆAJ U ZASLUŽENU PENZIJU DUGOGODIŠNJEG SEKRETARA IPF-A HAMDIJE NESIMOVIĆA

U srijedu, 24. januara 2024. godine na Islamskom pedagoškom fakultetu upriličen je ispraćaj u penziju dugogodišnjeg sekretara, Hamdije Nesimovića.

Nakon proučenog odlomka Časnog Kur'ana od strane prof. dr. Hakije Kanurića, Dekan Hajrudin Hodžić je sažeo svrhu ovog okupljanja hadisom Poslanika, a.s., u kojem se kaže da nije zahvalan Allahu onaj ko ne pokazuje zahvalnost ljudima. Kazao je kako kolektiv Islamskog pdagoškog fakulteta u Bihaću neće zaboraviti ogroman doprinos Hamdije Nesimovića ovoj istituciji tokom dvadeset i dvije godina rada. „Naš kolega i brat, Hamdija Nesimović, uzor je mlađim kolegama u našem kolektivu, a od njegovih brojnih lijepih osobina, istakao bih tri: predanost u radu, požrtvovanost, te domaćinski odnos naspram svega što je vezano za naš fakultet“, istakao je dekan u svom obraćanju. Zahvalio je i porodici Nesimović na strpljenju i podršci, budući da poslovne obaveze jednog čovjeka neminovno imaju uticaj i na njegovu porodicu.

S obzirom da slika govori više od hiljadu riječi, prisutnima predočen kolaž fotografija koji ih je podsjetio na radne dane H. Nesimovića i zajedničke uspomene.

Nakon toga je uslijedilo veoma emotivno obraćanje Hamdijine kćerke, mr. Nejre Nesimović, koje je za njega bilo iznenađenje, a prisutnima izazvalo suze i toplinu u srcu. Baš kao sura Jusuf, Nejrino obraćanje je počelo kazivanjem o snu koji je imala kao djevojčica, u kojem je svog oca vidjela kao uzora, a zatim i podijelila ostvarenje svog sna koje osjeća u mnogim segmentima života. Isakla je da su slični po naravi, rijetko govore jedno o drugome, ali je ovoga puta to učinila, pa je podijelila sa prisutnima kako ju je otac, zajedno sa majkom, podržavao kroz život da pomjera svoje granice, kako poziva na dobro, kako posjećuje zaboravljene, kako vodi brigu o zdravlju i puno toga što je krasilo njenog oca.

Nakon Nejrinog obraćanja, riječ je uzeo Hamdijin kolega i prijatelj, Bekir Alić, koji je istakao da ga pamti kao vrijednog kolegu, čvrstog u vjeri, marljivog, spremnog na izvinjenje, skromnog. Predočio je prisutnima i dio Hamdijine biografije, rekavši da je završio medresu u Sarajevu, nakon čega odlazi u Rijad na Institut arapskog jezika. Diplomu je nakon toga stekao i na IPF-u. Obrazovao se i u polju novinarstva. Bio je dugogodišnji dopisnik „Preporoda“, kao i nekoliko drugih novina. Više puta je učestvovao na takmičenjima učača Kur'ana, a Kur'anu je podučavao i u džematu Lubarda u kojem je radio kao imam prije zaposlenja na IPF-u, kao i nekoliko godina pred odlazak u penziju.

Po završetku Bekirovog obraćanja, Hamdiji je uručeno Priznanje u znak zahvalnosti za njegov doprinos Fakultetu, primjeran rad i lijep odnos prema kolektivu.

Kad je primio priznanje, obratio se i sam Hamdija, rekavši da je molio Allaha da njegov rad bude iskren, uvijek imajući na umu tri stvari kojih se nastojao držati. Prva misao koja ga vodi kroz život i rad sažeta je u kur'anskom ajetu gdje Allah, dž.š., kaže da je čovjekovo samo ono što sam sebi priskrbi, pa je nastojao pripremiti sebi lijepo mjesto na dunjaluku i ahiretu. Druga misao koja ga vodi sažeta je u ajetu gdje nas Gospodar podsjeća da ne zaboravimo međusobno dobročinstvo, te ga je to motivisalo da uspostavi lijepe odnose sa radnim kolegama, studentima, džematlijama itd. Treća vodilja mu je dova Ibrahima, a.s., u kojoj moli Allaha da ga po lijepom spominju oni što će poslije njega doći.

Svi prisutni svjedoci su da je Hamdija zaista ostavio lijep trag za sobom i da će se uvijek po lijepom i rado spominjati. Na kraju svog obraćanja zahvalio se svima koji su mu priredili lijep ispraćaj, na čelu s dekanom Hodžićem, i poželio napredak i dobro ovoj, kako kaže, svojoj drugoj kući.

Po završetku ove svečane prilike, moderatorica, Anita Ramulić-Mujkić istakla je da je Hamdija podsjetnik šta sve čovjek može postići kada radi svoj posao sa entuzijazmom i predanošću.