MEVLUD IZMEĐU LIJEPOG OBIČAJA (SUNNETUN HASENETUN) I ZABRANJENE NOVOTARIJE (BIDA'TUN SEJJIETUN)
DOI:
https://doi.org/10.52535/27441695.2016.8.79-116Ključne riječi:
Mevlud, ružna novotarija (bida'tun sejjie), lijep običaj (sunnetun hasenetun), ulema, kultura pamćenja i sjećanja, tradicija, običaj.Sažetak
Svake godine u tradiciji muslimana mjesec rebiul-evvel se posveti pamćenju i sjećanju na Muhammeda, a.s., prigodnim programima ili tkzv. Mevludima. Svake godine dolaskom mjeseca rebiu’l-evvela, u kojem je rođen Allahov Poslanik, a.s., nanovo se aktualizira i pravno šerijatski spor oko pitanja obilježavanja i slavljenja rođendana Muhammeda, a.s., organizovanjem proslave Mevluda, kojeg ortodoksna, puritanistička ulema drži zabranjenom, ružnom novotarijom i inovacijom u vjeri (bida'tun sejjie), koju se ljudi uzakonili, inovirali kao dan praznikovanja slijedeći običaje drugih, kao što su kršćani, nevjernici itd.; dok ga druga, savremena ulema drže lijepim i pohvalnim činom (sunnetun hasenetun) koji ima svoje opravdanje i koristi kroz praksu i ostvarivanje nekih dozvoljenih vidova ibadeta, kao što je učenje Kur’ana, donošenje salavata, učenje dova i zikra te podsjećanje na siru, tj. životopis Muhammeda, a.s., kroz vjerska predavanja, vaz i sl. U savremenim uvjetima ta manifestacija se može iskoristiti po našim džamijama i džematima u obrazovne, odgojne i misionarske svrhe, kao izraz ljubavi i volidbe Allahovog Poslanika, a.s., i kao tradicija i običaj savremenog pamćenja i sjećanja na Allahovog Poslanika, a.s., njegovo učenje i njegovu Misiju, a ne da se Mevlud uzima kao vjerska, obredna manifestacija, što je nažalost čest slučaj u praksi.