ODJEĆA I RELIGIJSKI SIMBOLIZAM

Sažetak

Nigdje se nagost ne poima tako problematičnom kao kod čovjeka. Socijalna i moralna dimenzija stida i čovjekova nelagodnost u kulturi obavezuju ga da cijeloga života omotava tijelo odjećom, prilagođavajući je ne samo prirodnom, nego i društvenom okruženju. Čovjek je odijevanjem postao društveno biće, prvotno zaštitom od vremenskih nepogoda, ozljeda, i stida, potom ukrasom i konačno načinom da izrazi vlastitu individualnost i identitet. Odjeća nije samo materijalni konstrukt, ona poprima brojne duhovne, kulturne i socijalne konotacije. Ona pojedinca determinira, diferencira, transformira i pozicionira odražavajući njegovu ličnu i društvenu situaciju. Već stoljećima, odjeća nema prvotnu funkciju da zaštiti čovjeka od vremenskih nepogoda. Odjeća nije samo komad tkanine koji pokriva tijelo već posrednik i oblik simboličke komunikacije između pojedinca i društva. Odjeća je odavno važna tema većine religija. Višestruko udovoljavajući ljudskim potrebama, odjeća je vidljivi znak religijske pripadnosti i duhovna ekspresija. Simboli su sastavni dio svake religije. Odijelo je vanjski simbol duhovne djelatnosti, vidljiv oblik unutrašnjeg čovjeka.