NUŽNOST DUHOVNOG ODGOJA U CURRICULUMU IPF-A BIHAĆ

Sažetak

Nakon uvoda i razjašnjenja islamske duhovnosti, njene originalnosti, autentičnosti i konačno superiornosti u odnosu na druge vjere i religije, a koja se nalazi u samim temeljima našeg identiteta i garant je našeg opstanka na ovim prostorima, u radu govorimo o institucionalizaciji duhovnog odgoja u realni društveni život što predstavlja posebnu teškoću u multietničkom i multireligijskom društvu.

 Islamski pedagoški fakultet (IPF) u Bihaću u svom nazivu ima prefiks islamski dok njegov odsjek Socijalna pedagogija i duhovna skrb (SPDS) nosi čak i prefiks duhovna što nužno zahtijeva uvođenje duhovnog odgoja u njegov curriculum ili daje legitimitet da se u predmetima, istraživanjima i diplomskim radovima iz islamskih i uporedo konvencionalnih predmeta mnoga pitanja proučavaju komparativno duhovno i znanstveno i/ili obratno znanstveno i duhovno s mentorima i komentorima iz vjerskih, odnosno konvencionalnih predmeta.

Poteškoća institucionalizacije vjere i njenih duhovnih vrijednosti u našem multikulturalnom društvu, a posebno islamskih, najbolje se vidi iz, još uvijek, pokušaja IZ BiH da potpiše Sporazum s državom BiH i postojanje opstrukcija i nepremostivih prepreka da se to realizuje, iako su takvi sporazumi potpisani s predstavnicima druga dva konstitutivna naroda! Na slične prepreke nailazili smo i mi kod realizacije, otvaranja i društveno-ekonomskog statusiranja našeg fakulteta, Odsjeka vjeronauke, Socijalne pedagogije i duhovne skrbi kao i kod nekih predmeta, posebno Duhovne terapije, Genocida, odnosno Savremene historije Bošnjaka i sl.

Muslimani Bošnjaci, nažalost, imaju ostrašćene neprijatelje ali imaju i svoj identitet vjeru i superiornu duhovnost. Uz to što šejtani, đavoli u svom vlastitom, ali i ljudskom obliku i dalje rade na istim aktivnostima kao i devedesetih godina prošlog vijeka. Stoga, neka niko ne žali za onim što je prošlo, ali zato neka danas svojski radi na tome da se bez adekvatnog odgovora i spremnosti to ne smije pripremati i desiti nanovo. Treba učiniti sve potrebno da se očuva mir, ali uz to i sve potrebno za preveniranje najsurovijih i najbrutalnijih napada koje možemo, sasvim je izvjesno, ponovo očekivati jer primjer Ukrajine egzemplarno govori da je to itekako moguće i realno i u ovom dobu.

Na duhovnom planu kao pripadnici Šehadeta, javnog svjedočenja vjere, dužni smo promovirati uvjerenje da je islam jedino ispravna monoteistička vjera pa ako to druga strana odbije, da im ponudimo ono što je Muhammed, a.s., svojedobno ponudio u vidu mubahale / međusobnog proklinjanja, deputaciji Nedžranaca koja mu je došla iz udaljenih, južnih dijelova Arapskog poluotoka. 

 Kazivanja u hermeneutici Kur'ana o tom historijskom slučaju i dan-danas je aktualno jer nudi put i način na koji se vodi istinski dijalog i trasira odnos s ostalim vjerama i religijama na doktrinarnom planu, bez pretjerivanja / ekstremizma i sile s jedne ili nemara s druge strane, ne samo na planu rata ili pokoravanja drugih ili njihovog slijeđenja, a što je posebno aktualno i u našem slučaju, u našoj domovini koja je multietnička i multireligijska sredina koja ima ekstremista na svim stranama, ali i razumnih ljudi, zemlja koja je doživjela rat i genocid i pokušaj zatiranja muslimanskog stanovništva. Izazov mubahale koji je historijski bio upućen deputaciji kršćana iz Nedžrana može se u savremeno doba prenijeti i na njihove sadašnje vjerske predstavnike ali isto tako, ne sporeći da ima iskrenih vjernika u svoje ideologije na svim stranama, asketa i dobrih ljudi i kod drugih (neispravnih) religija, ne samo muslimana, i njima preporučujemo da se makar zatvore u samoći između četiri zida i iskreno zamole Božiju milost da im se podari, ne bi li ih Uzvišeni zbog iskrenosti uputio na Pravi put.